Starenje i starost

Starenje je prirodan i ireverzibilan fiziološki proces, koji se od pojedinca  do pojedinca  razlikuje. Proces započinje rođenjem i traje do smrti. Kako se pojedinac razvija, tako i stari.  To su dva procesa koja se odvijaju istovremeno. Osoba može biti sve mudrija i zrelija, a istovremeno sve ranjivija i bliža smrti. Starenje podrazumijeva  četiri procesa: kronološko starenje, biološko starenje, psihološko starenje i socijalno starenje.

  • Kronološko starenje je definirano na temelju broja godina proteklih od rođenja osobe.
  • Biološko starenje odnosi se na fizičke promjene koje usporavaju fizičke sposobnosti i dovode do opadanja u funkcijama organizma s vremenom.
  • Psihološko starenje uključuje promjene koje se odnose na emocionalne procese, kognitivne sposobnosti, sposobnost adaptacije, percepcije i crte ličnosti.
  • Socijalno starenje odnosi se na promjene u ulogama i odnosima pojedinca/ki koji/e stari/e i društva u kojem živi/e.

Postoje različite teorije o starenju, no znanstveno je dokazano kako kronološko starenje nije istovjetno s biološkim starenjem, što znači da svaki čovjek drugačije stari. Ne postoji mogućnost utjecanja na kronologiju iz perspektive pojedinca/ke, no ostali procesi starenja uvelike ovise o samoj osobi, stilu života, utjecajima okoline, genetskim predispozicijama i ostalim čimbenicima.

Prirodu starenja možemo sagledati  kroz primarno i sekundarno starenje. Primarno ili fiziološko starenje je uobičajeno i predstavlja fiziološki očekivani proces koji je određen unutarnjim, biološkim čimbenicima koji su neizbježni i posljedica su sazrijevanja ili protoka vremena. Sekundarno starenje predstavlja patološko starenje, odnosi se na progresivna, ireverzibilna oštećenja i promjene koja su posljedica vanjskih čimbenika, uključujući bolest, utjecaje okoline i ponašanje.

Pojam starenja izaziva dvije osnovne negativne konotacije. Jedna je propadanje, tj. slabljenje, a druga je starost. Radi se o posljednjem razvojnom razdoblju u životnom vijeku pojedinca, koje se definira prema kronološkoj dob (nakon 65. godine života), prema socijalnim ulogama ili statusima (umirovljenje) ili pak prema funkcionalnom statusu (stupanj sposobnosti). Starost predstavlja razdoblje koje je prisutno u razvoju pojedinca/ke, bez obzira na spol, rasu ili ekonomski status i definira se godinama života. Po definiciji UN-a, starost nastupa iza 65-e godine života. Po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, starost se dijeli na tri razdoblja: raniju starost 65-74 godine, srednju starost 75 –84 godine, duboku starost od 85 i više godina.

Pripremila: Vlatka Vincetić